ALEKSA ŠANTIĆ

EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,

Prođoh pokraj bašte staroga imama;

Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,

S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,

Stid je ne bi bilo da je kod sultana!

Pa još kad se šeće i plećima kreće...

- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,

Ne šće ni da čuje lijepa Emina,

No u srebren ibrik zahitila vode

Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste

Rasplete joj one pletenice guste,

Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,

A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,

No meni ne dođe lijepa Emina.

Samo me je jednom pogledala mrko,

Niti haje, alčak, što za njome crko'!...

I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA

I opet mi duša sve o tebi sanja,

I kida se srce i za tobom gine,

A nevjera tvoja daleko se sklanja,

Kao tamni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,

Iz prizreka tvoga blaženstva me griju,

Pa bih opet tebi panuo na njedra

I gled'o ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi

Još u nebo gleda i života čeka

I ne misli: nebo da oblake vodi

Iz kojih ce nova zagrmiti jeka...

OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba

Neće vas grijat' ko što ovo grije;

Grki su tamo zalogaji hljeba

Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?!

A majka vaša zemlja vam je ova;

Bacite pogled po kršu i polju,

Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,

Uzori svijetli, što je branit znaše,

U ovoj zemlji ostanite i vi,

I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Ko pusta grana, kad jesenja krila

Trgnu joj lisje i pokose ledom,

Bez vas bi majka domovina bila;

A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,

Vrat'te se njojzi u naručja sveta;

Živite zato da možete mrijeti

Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovde vas svako poznaje i voli,

A tamo niko poznati vas neće;

Bolji su svoji krševi i goli

No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratski ruku steže -

U tuđem svijetu za vas pelin cvjeta;

Za ove krše sve vas, sve vas veže:

Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba

Neće vas grijat ko što ovo grije, -

Grki su tamo zalogaji hljeba

Gdje svoga nema i gdje brata nije...

AKO - Rudyard Kipling

Ako možeš da sačuvaš prisebnu glavu,
kada svi oko tebe gube svoju, i okrivljuju te za to,

Ako možeš da veruješ sebi, kada svi u tebe sumnjaju
i sam pridodaješ njihovim sumnjama,

Ako možeš da čekaš, a da ti ne dosadi čekanje,
ili ako si prevaren da sam ne varaš,
ili ako si omrznut da sam ne mrziš,
a da pri tom ne izgledaš predobar ili premudar,

Ako možeš da sanjariš a da snovi ne ovladaju tobom,

Ako možeš da maštaš, a da ti maštanje ne bude cilj,

Ako možeš da se suočiš sa uspehom i neuspehom i smatraš te dve varke kao da su potpuno iste,

Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao izvrnu nitkovi kako bi od nje napravili zamku za budale,
ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio sav život,
i da pogrbljen, sa dotrajalim alatom opet novo stvaraš,

ako možeš da prisiliš svoje srce, nerve i tetive, da te služe dugo i ako si ih nemilice trošio,
i da izdržiš kada nema nišega više u tebi sem volje koja ti dovikuje- istraj!

Ako možeš da razgovaraš sa nižima od sebe i ne istakneš svoju superiornost,
ili da u društvu sa višima od sebe sačuvaš svoje dostojanstvo,

Ako ni prijatelj, ni neprijatelj ne mogu da te uvrede,

Ako te svi cene, ali ne previše,

Ako možeš da ispuniš jedan minut sadržajem koji traje šezdeset sekundi,
tvoja je zemlja i sve što je na njoj,
i iznad svega bićeš čovek, sine moj. 




 AKO

Ako možeš da vidiš
uništeno djelo života svoga
i bez jedne riječi
da ga ponovo gradiš,
ili
bez uzdaha ili protesta
podneseš gubitak onoga što si dugo tekao;
Ako možeš da budeš
zaljubljen,
ali ne lud od ljubavi;
Ako možeš da budeš
jak, a ipak ostaneš nježan,
da ne mrziš one koji tebe mrze
i da se ipak boriš i braniš;
Ako možeš da slušaš kako
tvoje riječi izvrću nevaljalci da razdraže glupake
i da čuješ
kako tuđa usta o tebi lažu;
Ako možeš da sačuvaš
dostojanstvo i glavu;
Ako možeš da budeš
skroman
iako si savetodalac kraljeva;
Ako možeš da voliš
svoje prijatelje kao braću
i da ti nijedan ne bude
sve i svja.
Ako znaš da
posmatraš i upoznaješ
i da nikad ne postaneš skeptik i rušilac;
Ako možeš da sanjaš,
a da ti san ne postane gospodar
da misliš a da ne budeš samo maštalo
Ako možes da budeš
čvrst ali nikad divalj
Ako možeš da budeš dobar
Ako možeš da budeš pametan
a da nisi čistunac ni sitničar
Ako možeš da zadobiješ
pobjedu poslije poraza
a da te dvije varke podjednako primiš;
Ako možeš da sačuvaš
hrabrost i glavu
kada je svi ostali izgube,
tada će
kraljevi, bogovi,
sreća i pobjeda
biti zauvijek tvoji
poslušni robovi
i ono sto više vrijedi
nego svi kraljevi i sva slava -
bićeš čovjek.

Preuzeto sa: ПОЕЗИЈА ВЕКОВА: Радјард Киплинг: АКО
- БЛОГ -

LJUBAVNI POSTERI